miércoles, 11 de junio de 2008

GOSPA MARIJA - VIRGEN MARÍA

GOSPA MARIJA

VIRGEN MARÍA

Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.

Hay una pequeña virgen María,
Cuanto más envejece más me gusta (más la quiero).

Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.

Porque ella esforzadamente me dio a luz primogénito,
Fue la primera que me llevó de la mano ( de mi manito débil).

Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,

La primera que me amó en este mundo,
La primera que rezó a Dios por mí.

Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;

Me bañó con su lágrima, Dios le pagó,
Un ángel con su lágrima le devolvió la suya;

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi

Me amamantó con la leche de su amor,
Me enseñó esta lengua maravillosa

S kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.

Con la que también entonces dulcemente balbucearé,
Cuando tras la cerca quizás muera.

Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,

Sólo te amo a tí, querida nación,
Sólo te sirvo a tí, oh, Croacia,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

Porque eres alma, lengua, madre, y no un símbolo,
Para tí vivo, sólo para tí, amén!


Antun Gustav Matoš
Savremenik, 1923.
Traducción: Adriana Smajić
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com

SUZA - LÁGRIMA

SUZA

LÁGRIMA

Otkada sam, željo moja,
Tvoju suzu popio,
Nisam više, pile moje,
Crnog oka sklopio.

Desde que, ansia mía,
Bebí de tu lágrima,
Nunca más, pollito mío,
Volví a cerrar mis ojos negros.

Kad sam ono, tugo moja,
Cijelu noć te ljubio,
Pamet sam i dušu, dušo,
Sreću sam izgubio.

Cuando aquella vez, tristeza mía,
Te besé toda la noche,
Perdí la conciencia y el alma, alma mía,
Perdí la felicidad.

Otkada sam, diko moja,
Tvoju suzu popio,
U hajduke htjedoh poći,
Pa sam ti se propio.

Desde que, amada mía,
Bebí de tu lágrima,
Quise convertirme en bandido / rebelde,
Y me convertí en borracho (Caí en la perdición).


Antun Gustav Matoš
Književni prilog KHK u Osijeku, 1911/1912
Traducción: Adriana Smajić
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


PJESNIK - EL POETA

PJESNIK

EL POETA

On o svemu dvoji. Ali u slobodi
U koju sumnja, crkva mu je sveta,
Pa u nju gleda žarom suncokreta,
Gusarskom kad brazdom samac brod mu brodi.

Él de todo duda. Pero en la libertad
De la que duda, la iglesia le es santa (sagrada),
Y a ella mira con el fervor del girasol,
Cuando el barco corsario navega solo con su estela.

On je lik u mutnoj, uzburkanoj vodi
I traži tamjan neviđenog cvijeta
Što samo u srcu raste i vječno cvjeta:
On za tobom, Dušo, lijepa i slijepa, hodi.

Él es una figura en el agua oscura y turbulenta
Y busca en incienso de la flor no vista
Que solo crece en el corazón y florece por siempre:
Él camina y te sigue, Alma, linda y ciega.

A kad padne, umre, bogzna gdje i kako,
On što nije nikad sebe radi plako
Ostavit će tražen cvijet u suzama.

Y cuando cae, muere, sabe Dios dónde y cuándo,
Él que nunca lloró por sí
Dejará en lágrimas la flor buscada.

Uzmi ovo dúše, rode, bratskom rukom,
Nek ti kao zvijezda pjeva za klobukom,
Žrtvovo kad budeš našim muzama.

Toma esta alma, hermano, con mano fraternal,
Que como las estrellas te canten tras de tu sombrero,
Cuando con sacrificio estés con nuestras musas.


Antun Gustav Matoš
Mlada Hrvatska, 1909
Traducción: Joza Vrljičak
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com

O TUZI MOJE MAJKE - SOBRE LA TRISTEZA DE MI MADRE

O TUZI MOJE MAJKE

SOBRE LA TRISTEZA DE MI MADRE

Ne ću Ti, majko, doći
božične večeri svete,
da Ti poljubim oči.

No iré, madre, hasta ti
en la sagrada Nochebuena
para besar tus ojos.

Jer jadno je Tvoje diete,
i njegove dječje zjene
pune su bola i sjete.

Que es mísero tu hijo;
sus ojos infantiles están llenos
de dolor y tristeza.

Kradu mi srdce ljudi
i vjeru u maleno Diete,
i toplinu, i zanos grudi.

Y los hombres me roban
el corazón, la fe en el Niño,
el calor de mi pecho, el entusiasmo.

No u ljubav Božjega sina
vjeruje još Tvoje diete
i u dobrotu plavih visina.

Pero tu hijo cree todavía
en el amor del Hijo de Dios,
en la bondad de las alturas.

I ja vjerujem jako
u zaplakane oči Tvoje,
rad kojih sam mnogo plako.

Creo en tus ojos
cegados por el llanto,
que me arrancaron tantas lágrimas.

U Tvoje vjerujem muke,
u biele srebrne vlasi
i drage umorne ruke.

Creo en tus penas,
en tus cabellos plateados,
en tus manos cansadas.

Al ja sam, majko, sirotče
prosjak velikog grada,
što za darak srdce hoće.

Pero yo, madre, soy huérfano,
mendigo en una gran ciudad
que quiere por regalo el corazón.

Muče me uzdasi jada
za suncem mladosti biele,
za ulicom rodnoga grada.

Me atormenta el anhelo
por el sol de la blanca juventud
en la ciudad natal.

Vinko Nikolić (* 1912.)
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com

NA MORE DODJI - VEN AL MAR

NA MORE DODJI

VEN AL MAR

Na more dođi dok se smokve beru,
Ujutro rano. Čekam te na škrapi,
Gdje bor se svio i gdje smola kapi
Na staru stijenu, što je vali peru.

DE madrugada, ven al mar mientras cogen los higos.
Te espero en el peñasco de aquel pino encorvado,
donde gotea la resina
sobre la vieja piedra bañada por las olas.

Donesi mladost, usklik svježih ruku,
Vjeru u život, zanos, jer si žena,
O, breskvo sočna, lišćem sakrivena,
Osmjesi danas trepere u zvuku.

Trae —porque eres mujer—
—¡melocotón jugoso
entre las hojas escondido! —
la alegría de manos juveniles,
la fe en la vida, el entusiasmo.
Hoy vibran en el aire las sonrisas.

Uđi u lađu ispod bijelog jedra,
Ljubav i vjetar osvoji nam njedra,
Plovit ću danas ispod neba vedra

daleko s tobom preko modrih voda,
da tražim mjesto ispod tuđeg svoda,
gdje zori grožđe i raste sloboda.


Bajo la vela blanca, ven al barco,
el viento y el amor son nuestros dueños,
Navegaré contigo bajo los cielos claros
atravesando las azules aguas
en busca, lejos, de una tierra
donde maduran los racimos de oro,
donde la libertad florece.

SREČKO KARAMAN (*1909.)
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com



U RUDNIKU - EN LA MINA

U RUDNIKU

EN LA MINA

Tamo daleko za nevjernim morem
Mrke su staze u mrtve dubine,
Ugljen tu niče i — milijarde,
Tisuću ljudi bez spomena gine.

CRUZANDO el mar infiel, en la otra orilla,
senderos negros llevan hasta muertas honduras;
allí nace el carbón — y los millones,
y miles de hombres mueren sin recuerdo.

Možda je drvo sred rovova trulo,
Ili su otrovni plinovi krivi,
Opet su zasuti robovi bijeli,
Negdje duboko i mrtvi i živi.

Tal vez estén podridas las vigas de madera,
o será por los gases venenosos,
y los esclavos blancos, otra vez sepultados
en un pozo profundo, juntos muertos y vivos.

Ništa. Na burzi su pali papiri,
Zapušten rudnik i lomna je grada,
Propali ljudi, al sami tuđinci:
Tovar sa iseljeničkih lađa.

No fue nada. En la bolsa bajaron los papeles.
Se abandonó la mina, el material es malo
y murieron los hombres; pero eran extranjeros,
la carga de los barcos de emigrantes.

Ipak su išli spašavati — rudnik,
Lešine tražit, da ne truju zraka,
Našli su mrtvih u najdonjem rovu,
Jednog bez putnice, bez svakog znaka.

Pero acudieron a salvar la mina,
a buscar los cadáveres, para que no intoxiquen el ambiente;
había un hombre muerto, en la más honda galería
sin pasaporte, sin señal alguna.

Nitko mu ne zna ni ime ni zemlju,
Tko onaj nakažen obraz da pozna,
Usne su stisnute nemaju riječi,
Smrt ih onijemila, gladna i grozna.

Nadie supo su nombre ni su tierra,
¿Quién reconocería su cara destrozada?
Sin palabras los labios apretados:
los hizo enmudecer la muerte fria, horrenda.

Ruke su zgrčene, jedna o mašklin,
Druga grčevito srca se hvata,
Vrečicu drži, i u njoj je možda
Prištednje teške i krvava zlata.

Y las manos crispadas; una tiene la pica,
otra aprieta un saquito sobre su corazón:
¿sus ahorros serán, oro sangriento?

Našli su samo sirotinjske zemlje,
Bila je njeg've domovine gruda.
Došo je konzul Yankee i reko:
»Bit će to Hrvat, takvi su svuda!«

Sólo encontraron tierra,
un terrón de su patria.
Llegó el consul, el yanqui y dijo:
"Será croata —dijo-- son así en todas partes".


DRAGUTIN DOMJANIĆ (1875.- 1933.)
1909.
VERSION CASTELLANA DE PAVAO TIJAN y MARISOL DE CASTRO GIL, Madrid, España
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


ZVONO - LA CAMPANA

ZVONO

LA CAMPANA


Ovo zvono što ko titan stenje
Pod tuđim nebom, mene sjeća sada
Drugog zvona, kad u psalmu kobi
Nad mizerijom rođenog mi grada.

ESTA campana que solloza como un titán,
bajo un extraño cielo, me trae a la memoria
otra campana,cuando en el salmo del destino deja oír su tañido
sobre la hosca miseria de mi ciudad natal.

Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu,
Što sad s tobom trpi, crna jedra!
Udari me klatnom usred grudi,
Nek pukne srce, neka prsnu njedra!

¡Llora, campana amiga, tiende al dolor
que te acompaña vela negra!
¡Dame con tu badajo sobre el pecho
que se me parta el corazón, que estalle!

Tiho… Zvono ćuti… Misli žderu…
O, kako tišti kajanje u veče!
Tama…Sam sam…Samac u tuđini!
Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče…

Silencio... calla la campana... Los pensamientos queman... !
¡Cuánto pesa el arrepentimiento ante la noche!
Tinieblas... Estoy solo... ;Solo en el extranjero!
Sobre la frente, amada, arde tu beso...

Glupost! Slabi živci! Pregni, miso,
I digni snagom uma volju bonu,
Budi vihor, bura, truba, buna
I orluj s gromovima, slična zvonu!

¡No es nada!, ¡nervios flojos! ¡Animo, pensamiento,
que la razón levante la voluntad enferma,
que seas huracán, clarín, borrasca,
rebelión, compañero de águilas y tormentas, igual que la campana!


ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. -1914.)
VERSION CASTELLANA DE PAVAO TIJAN y MARISOL DE CASTRO GIL, Madrid, España
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


Moj dom - Mi patria

Moj dom

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

Yo tengo patria; sólo que aquí en el corazón la llevo
y sus montañas y sus llanos;
adonde extender este paraíso suplico en vano al mundo
Y... ¡trago mi dolor!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše
I ne vraćaju dug.

Todo lo que la pisa, pisa mi corazón
Su vergüenza también es mi vergüenza;
De mi corazón quitan lo que a ella se llevan
y no pagan la deuda.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni
Ja past ću utoma.

Y llevo esta deidad como amuleto milagroso,
como el último aliento de la vida;
Y si ella cayera bajo una garra destructora,
yo también caería inútilmente.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

No tengo nada más; eso es lo que salvé
y en eso todo lo he salvado
que alguna vez la vida toda feliz me parecía
en fantásticos sueños juveniles.

Kroz požar koji suklja da oprži mi krila
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

A través del incendio que amenaza con quemarme las alas
he sacado su imagen;
En mi corazón templo su pulso que se extingue
mientras beso su sombra.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

También saqué a sus reyes, a sus banes magníficos
y saqué las cenizas de los antepasados,
montañas nunca holladas, florecientes jardines
y el suspirar del hada de los mares.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

Yo tengo patria; sólo que la escondí en mi pecho;
tengo que huir del mundo;
en la corona de mis sueños ya lo ha hollado todo,
menos esta flor pura.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mukom
Na javi i u snu.
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
0 je li jošte tu?!

Y el mundo acecha, acecha, acecha...
Yo la abrazo en silencio
desvelado entre sueños;
me estremezco asustado, tiendo las manos hasta ella:
¡oh sí, está aquí todavía!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

El que no tiene libertad sueña con ella siempre
¡El sueño más hermoso!
También mi alma sediente la adora en ese sueño
y saludo su día.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

En rincón solitario escucho sus clarines,
y contemplo el banquete de la coronación
y la vela guerra que se arroja sobre la espuma murmurante
en medio de la mar.

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Todo: la tierra floreciente, el mar inmenso
me santifica el pecho;
yo soy como una estrella: en ella hablan tan sólo los espíritus
y... vago acá y allá.

Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Y sólo cuando con un grito salga por el espacio con mi alma,
rugiré como un trueno:
¡Oh, miradla, radiante, estrellas asombradas,
es mi patria, la mía!


SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865. -1908.)
VERSION CASTELLANA DE PAVAO TIJAN y MARISOL DE CASTRO GIL, Madrid, España
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


TAJANSTVENA RUŽA - ROSA OCULTA

TAJANSTVENA RUŽA
ROSA OCULTA

U mome tajnom vrtu ćuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka –
Oj snovi mog života, modri krajevi!

En mi secreto jardín se oye el vocerío
De los siglos de rebeliones. Brillantes mayos
A través del aroma que flota cerca del río de miel y leche –
Oh sueños de mi vida, parajes azules!

Jer duša moja bašta je daleka,
Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi,
Tud šeta draga žena, duše jeka,
A njenim bićem struje sveti gajevi.

Porque el alma de mi jardín está lejos,
Un alto muro la guarda, esfinges y dragones,
Aquí pasea la mujer amada, eco del alma,
Y su ser corre hacia las santas arboledas.

Zoveš li se Cintija, Sibila,
Kakvoga si lika, ne znam reći;
Znam te kao sebe i nemam za te riječi.

Te llamas Cintia, Sibila,
Qué aspecto tienes, no lo sé decir;
Te conozco como a mí mismo y no tengo para tí palabras.

Kao sanak diraš moje zjene,
Ne znam što si, djevojka il vila —
O tajno moga vrta! O ružo moje sjene!

Como un ensueño tocas mis pupilas,
No sé lo qué eres, joven o hada —
Oh, secreto de mi jardín! Oh, rosa de mi sombra!

Antun Gustav Matoš
Hrvatska smotra, 1908.
Traducción: Joza Vrljičak
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com