miércoles, 11 de junio de 2008

Moj dom - Mi patria

Moj dom

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

Yo tengo patria; sólo que aquí en el corazón la llevo
y sus montañas y sus llanos;
adonde extender este paraíso suplico en vano al mundo
Y... ¡trago mi dolor!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše
I ne vraćaju dug.

Todo lo que la pisa, pisa mi corazón
Su vergüenza también es mi vergüenza;
De mi corazón quitan lo que a ella se llevan
y no pagan la deuda.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni
Ja past ću utoma.

Y llevo esta deidad como amuleto milagroso,
como el último aliento de la vida;
Y si ella cayera bajo una garra destructora,
yo también caería inútilmente.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

No tengo nada más; eso es lo que salvé
y en eso todo lo he salvado
que alguna vez la vida toda feliz me parecía
en fantásticos sueños juveniles.

Kroz požar koji suklja da oprži mi krila
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

A través del incendio que amenaza con quemarme las alas
he sacado su imagen;
En mi corazón templo su pulso que se extingue
mientras beso su sombra.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

También saqué a sus reyes, a sus banes magníficos
y saqué las cenizas de los antepasados,
montañas nunca holladas, florecientes jardines
y el suspirar del hada de los mares.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

Yo tengo patria; sólo que la escondí en mi pecho;
tengo que huir del mundo;
en la corona de mis sueños ya lo ha hollado todo,
menos esta flor pura.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mukom
Na javi i u snu.
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
0 je li jošte tu?!

Y el mundo acecha, acecha, acecha...
Yo la abrazo en silencio
desvelado entre sueños;
me estremezco asustado, tiendo las manos hasta ella:
¡oh sí, está aquí todavía!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

El que no tiene libertad sueña con ella siempre
¡El sueño más hermoso!
También mi alma sediente la adora en ese sueño
y saludo su día.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

En rincón solitario escucho sus clarines,
y contemplo el banquete de la coronación
y la vela guerra que se arroja sobre la espuma murmurante
en medio de la mar.

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Todo: la tierra floreciente, el mar inmenso
me santifica el pecho;
yo soy como una estrella: en ella hablan tan sólo los espíritus
y... vago acá y allá.

Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Y sólo cuando con un grito salga por el espacio con mi alma,
rugiré como un trueno:
¡Oh, miradla, radiante, estrellas asombradas,
es mi patria, la mía!


SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865. -1908.)
VERSION CASTELLANA DE PAVAO TIJAN y MARISOL DE CASTRO GIL, Madrid, España
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


No hay comentarios: